Čehov i Mizinov

Na licu

Čehov i Mizinov

Anton Pavlovich Chekhov je veliki ruski pisac, univerzalno priznat klasik svjetske književnosti. Po profesiji, liječnik.

Bio je to zgodan muškarac: Rast pod metar devedeset, vitak, širokih ramena, s rijetkom ljepotu lica - reljef, au isto vrijeme se kreće, Manly značajke, užaren, blago sužene smeđe oči ispod vrazlet Sable obrva, guste smeđe kose, prekrasan bas.

Volio je žensko društvo, volio lijepe žene. Dame se zaljubila u njega, bio je obožavan. Čehov je razmažen ženskom pažnjom, ali nikad se nije hvalio uspjehom. U životu A.P. Čehov je imao mnoge žene, ali nitko od njih nije ostavio tako primjetan trag na sudbini i djelu pisca, kao i "zlatna kose ljepota", "Swan Princess", "lijepo lice".

Lidia Stakhievna Mizinova rođena je 1870. godine. Bila je djevojka izvanredne ljepote. Prava "Swan Princess" iz ruskih bajki. Njezina pepeljasto kovrčava kosa, lijepe sive oči ispod „Sable” obrva izvanredno ženstvenost i mekoću i suptilni šarm u kombinaciji s potpunim nedostatkom Lohmann i gotovo stroga jednostavnost - napravio je šarmantan, ali ona se nije činilo da shvati kako je lijepa, sram te uvrijedio,

"Beautiful Face" ušao je u život pisca u jesen 1889. Ona je bila prijateljica sestrice pisca Marije Chekhove na tečajevima, ona je učila s njom u jednoj od gimnazije. Nekako je Masha pozvala svog prijatelja da posjeti, gdje se već okupila vesela tvrtka koja je vodila njezin stariji brat Anton. "Sramotno", "neugodno", "stidljivo", učinila je veliko dojam na Čehovu. Lika mu se svidjela. Lika je često počela posjećivati ​​Kuhovsku kuću. Bila je 19 godina, Chekhov - 29.

U ožujku 1890., uoči spisateljskog odlaska na Sakhalin, dogodio se njihovo približavanje: nije prošao niti jedan dan bez da se međusobno vide. Istodobno daje Lici dvije knjige, od kojih je jedna "Boring History", on to potpisuje: "Lidia Stakhievna Mizinova iz zapanjenog autora".

Čehov je otišao za Sahalina, a Lika je i dalje čekala njegov povratak, istodobno ispunjavajući zadatke koji su im dali u potrazi za književnošću. Tako se rodila prijateljstvo ljubavi koja traje desetak godina između 20-godišnje ljepote i 30-godišnjeg pisca. Unatoč činjenici da je romansa između Antona i Lee Coy počeo samo tri godine nakon što su se upoznali, s vremenom njihov odnos postaje sve bliže i bliže, „i korespondencija između njih i do danas je jedina indikacija pune težine... Love” Čehova i Mizinova. Njihova su pisma bila vrlo šaljiva i čak ironična u tonu. Isprva je bila prikladna za oboje. Kada je odnos između dvije osobe ulaze u fazu u kojoj je prijelaz iz udvaranja na ozbiljniji odnos i postaje potrebu da otvori iskrenu govor, a oni ne mogu prevladati taj „smijući” intonaciju i pravo reći jedni drugima riječ „ljubav”.

Ne čekajući Chekhova otvorena ispovijed ljubavi, Mizinova počinje koketira s drugim muškarcima, među kojima je bio poznati umjetnik Levitan. Čehov je bio nezadovoljan likovskim romanima, koji slijedi iz svojih pisama ne samo njoj nego i samom Levitu. Chekhov preferira novo izdvajanje, nadajući se da će vrijeme odrediti njegov odnos s djevojkom. I onda se povremeno susreću u Boghimovu, gdje pisac uklanja drugi kat kuće domaćeg zemljoposjednika.

Rješavanje u Bogimovo, Čehov snažno poziva Lika posjet: „Dođi miris cvijeća, za ribe, hodati i rika... Dođi, a mi smo svom snagom da vas baciti u naručje.” Lice A ako se slaže: „Ja jako želim doći što prije u Bogimovo i objesiti na ruci, onda bi ti bolan i odvezao se, a vi uvijek mislite tri mjeseca bi me s prokletstvom.” Ipak se još uvijek ne usuđuje doći, možda zato što je previše oduševljena Levitanom. Svugdje putuje s njim i njegovom starijom ljubavnicom, Sofjom Kuvshinnikovom, a Čehov se nastavlja zvati i čekati. "Pruži Levitanu", piše Liku. - Zatraži da ne napiši svako pismo o vama. Prvo, to nije velikodušno za njega, a drugo, nije me briga za njegovu sreću. "

Čehov i Mizinova, koji se s vremena na vrijeme susreću, i dalje odgovaraju, vjerno promatrajući isti komični zlonamjerni ton. U njihovom odnosu, nešto se očigledno ne lijepi zajedno. Njihova pisma počinju nositi oštar ton, a svađa se između njih. Čehov je bio smrtno bolesni. Kao liječnik, znao je što potrošnja: „Živjeti i znam da će umrijeti, a bez da je žalosno, ali znam da će uskoro umrijeti...” Možda on nije htio, nije smatra da ima pravo na teret ženu, Lika - ljepotu, deset godina mlađi okružen obožavateljima i univerzalnom divljenju. Čehov je bila prava ljubav Leakeyja. Kao što se može izvući, niti hrabar niti flaunting svoje romane, bez obzira koliko je hitno prevezen u boemskom životu - nitko ne bi zamijenio Čehov nije mogao.

Godine 1894. modni pisac i iskusni ženskar Ignacije Potapenko sastao s Likom, beznadno zaljubljen u Čehova. Nakon nekog vremena, Lika piše Chehhovu: "Napokon sam zaljubljen... Potapenko! Što da radim, tata? I dalje ćete biti u mogućnosti da biste dobili osloboditi od mene i prebace na drugu! „I sada, na poziv Čehova u Melikhovo je stigla, ali s novim obožavatelj. Svi su se susreli 1894. godine: smijeh, zabavu, Lika ne skriva svoju ljubav Čehova... A ipak odlaze svaki u svoj: Čehov - Jalta i Like otišao u Pariz s oženjenim Potapenko. Tamo su imali kćer koja je umrla kao dijete; Potapenko se vratio svojoj supruzi, koji je prijetio da će počiniti samoubojstvo. Po učenju djeteta, Čehov zove Potapenko u privatnom pismu, „svinja”, a onda ga je vodio i lice u „Galeb” u slikama Trigorin i Nina Zarechnaya.

Godine 1902. Lidia Stakhievna se udala za glumca i redatelja moskovskog kazališta Aleksandar Akimovich Sanin, koji je kasnije postao izvanredan operni redatelj.

U životu Čehova pojavio se glumica Olga Knipper, koju je oženio 1901. godine. Posljednjih godina Chekhov, koji je pojačao tuberkulozu, za poboljšanje zdravlja, stalno je živio u svojoj kući u blizini Jalta, koji je tek povremeno dolazio u Moskvu. U ljeto 1904. godine Čehov je otišao u odmaralište u Njemačkoj. Zbog oštrog pogoršanja bolesti, kojom se nije uspio nositi, pisac je umro 15. srpnja 1904. u Njemačkoj. 22. srpnja 1904. pogreb je održan na samostanu Novodevichy.

Godine 1922. Lika je otišla u inozemstvo sa svojim mužem. Nisu imali djece. Umrla je 1939. u Parizu. Lika je iskusila Čehov za 34 godine. Tri desetljeća nije bila njegova muza, ali je i dalje voljela.

LiveInternetLiveInternet

-kategorije

  • Umjetnost (599)
  • slikanje (111)
  • Glazba (83)
  • pjesma (43)
  • ples (38)
  • kino (37)
  • pop pjevačica (pjevačica) (36)
  • kolaž (36)
  • soul pjesme (32)
  • Pjesma priča (31)
  • Gledajte film (30)
  • fotografije (23)
  • vokalni ansambl (grupe) (16)
  • klasični pjevači (15)
  • Skladatelji (13)
  • izvođači instrumentalne (12)
  • veliki balet (11)
  • Glazbena interpretacija (cover version) (9)
  • šanson (9)
  • skulptura (7)
  • arhitektura (6)
  • velika opera (5)
  • Kazalište (4)
  • Dizajn (3)
  • instrumentalni orkestri (2)
  • jazz (2)
  • mladi talenti (1)
  • porculan (1)
  • glazbena natjecanja (1)
  • romantika (1)
  • Stihovi (298)
  • Zanimljivi ljudi (246)
  • o ljudima iz umjetnosti (67)
  • glumci kazališta, kina (59)
  • pisci (37)
  • pjesnici (35)
  • aristokracija (18)
  • umjetnici (11)
  • mislioci (3)
  • liječnici (1)
  • Zdravlje (185)
  • potrebno je znati (83)
  • online liječenje (24)
  • Predavanja - Video (20)
  • Online opuštanje (16)
  • gimnastika (7)
  • dijeta (7)
  • ljekovita svojstva biljaka (6)
  • masaža tijela i lica (6)
  • farmaceutski proizvodi (4)
  • broj krvi (3)
  • Ljetna kućica, vrt (159)
  • cvijeće (10)
  • savjeti (5)
  • povrće (1)
  • psihologija (146)
  • glazbeno-pjesnički sastav (121)
  • Tražite ženu (115)
  • Poznate žene (24)
  • supruga (22)
  • privatna povijest (8)
  • Muze Puškog (5)
  • anti-starenje portret (2)
  • žena i automobila (2)
  • Književnost (112)
  • čitati, slušati, gledati online (27)
  • stihovi (26)
  • proza ​​(13)
  • Publicizam (6)
  • memoari (2)
  • dramaturgija (1)
  • mitovi, priče (1)
  • raspoloženje (88)
  • Večernji glazbeni prekid (56)
  • večer s omiljenim humoristima (7)
  • ugodan svijet (4)
  • "Pogled s dna: Večernji hit" (1)
  • kuhanje (84)
  • Zanimljivosti (76)
  • povijest (70)
  • Rusija (34)
  • Ruska iseljavanja (5)
  • baština (4)
  • život pre-revolucionarne ere (3)
  • Vijeća (60)
  • Ljubavne priče (55)
  • Drevni svijet (2)
  • gradova i zemalja (54)
  • dizajn interijera (51)
  • Poznate kuće (8)
  • moj dragi dom (6)
  • stil (1)
  • umjetnički sastav (42)
  • Postova iz smart50 (37)
  • Humor (35)
  • Video (34)
  • intervjui (7)
  • Dnevnik (34)
  • Moda (34)
  • stil (14)
  • Citati, aforizmi (33)
  • Život (32)
  • Znakovi, savjeti (30)
  • filozofske bilješke (19)
  • mišljenje (18)
  • piće (15)
  • Priče (15)
  • Računalo (13)
  • bljeskalica (4)
  • kozmetika (12)
  • Zanimljive misli (12)
  • Izreke (12)
  • kultura (9)
  • Čovjek izlazi (9)
  • izvanredni muškarci (1)
  • vijesti (8)
  • sportovi (6)
  • klizanje na slici (3)
  • slobodno vrijeme, putovanja (6)
  • životinje (5)
  • etiketa (5)
  • Ruski portreti 18. i 19. stoljeća (4)
  • Znakovi Zodijaka (4)
  • horoskopi (1)
  • astrologija (3)
  • Planine Ural (3)
  • religija (3)
  • foto-fantasy (3)
  • tajanstvene priče (2)
  • vlastite ruke (1)

-citati

*** Il Divo - Regresa Mi (Unbreak My Heart)

Sig Nessuno - Tango delle capinere

Pjesma je super!

-glazba

-aplikacije

  • RazgledniceReborn katalog za sve prigode
  • Ja sam fotografDodatak za objavljivanje fotografija u dnevniku korisnika. Minimalni zahtjevi sustava: Internet Explorer 6, Fire Fox 1.5, Opera 9.5, Safari 3.1.1 s omogućenim JavaScriptom. Možda će to raditi
  • Online igra "Big Farm"Ujak George napustio je vašu farmu, ali, nažalost, nije u dobrom stanju. Ali, zahvaljujući vašoj poslovnoj sposobnosti i pomoći susjedima, prijateljima i rođacima, moći ćete pretvoriti maimed farmer
  • Online igra "Carstvo"Pretvorite svoj mali dvorac u moćnu tvrđavu i postanite vladar najvećeg kraljevstva u igri Goodgame Empire. Izgradite vlastito carstvo, proširite ga i zaštitite od drugih igrača. B
  • 5 prijateljaPopis prijatelja s opisom. Ova aplikacija vam omogućuje da na blogu ili profilu postavite blok koji sadrži zapise svojih 5 prijatelja. Sadržaj potpisa može biti bilo što od prepoznavanja u ljubavi

-Tagovi

-reference

-5 prijatelja

-

-Pretraživanje dnevnikom

-Pretplatite se putem e-maila

-interesi

-prijatelji

-Redoviti čitatelji

-zajednica

-emisije

-statistika

Muse i voljeni. Lidia Stakhievna Mizinova

Kad su se sreli, imala je devetnaest godina, imao je dvadeset i devet.

Njezin portret je opisala Tatiana Shchepkina-Kupernik, njezina prijateljica:

sijedu kovrčavu kosu, prekrasne sive oči, vitke obrve, neodoljiv šarm...

Lika Mizinova se najprije družila s Mashom, sestrom AP Čehova, a ona je dovela u kuću.

"Svi su to gledali", podsjetio je na brata Michaela Čehova.

- Priroda, osim ljepote, nagradila ju je svojim umom i vedrim karakterom.

Bila je duhovita, pametno sposobna odbijati štrajkove, a bilo je ugodno razgovarati s njom.

Mi, sva braća Čehov, tretiramo je kao rodbina, iako mi se čini,

da je brat Anton bio zainteresiran za nju i kao ženu. "

Kad se Lika neko vrijeme razbila s ovom obitelji, Kekeovim se pismima slijevala:

"Zlato, biser i filozofija Lika...

Šarmantan, zadivljujući, zlatni...

Plava... Freakish... Infernalna ljepota... Zlikovac moje duše... "

Chekhov nikada nije bio Don Juan.

Uz žene, bio je oprezan, promatrajući određenu udaljenost.

Oženio se očito uplašio, i vulgarne veze i intrige,

po prirodnoj težini i čistoći, izbjegavali su.

Tako - sastanke, dopisivanje, tvrtke, komične ispovijedi, pjesme...

"Imala sam nekoliko romana", jednom je rekao pisac.

Prema mnogima, Anton Pavlovich je jako volio žene - povećanje od devedeset metara,

kestenjasta debela kosa, smeđe oči, ugodan bariton.

I talent, talent...

Žene su se zaljubile u njega, preplavljene klanjanjem.

Nikada se nije hvalio uspjehom, nikad ga nije koristio za plaćenike.

Pisac je više puta priznao da je temperamentno temperamentan.

Ali se i sam sebi obuzdavao, jer "odbaciti se pristojnoj osobi nije ispravno."

Također je važno da je u dobi od dvadeset četiri godine Anton Pavlovich počeo pokazivati ​​simptome

Stoga, možda, strah od braka i nevoljkost da budemo nečiji teret,

i kao sredstvo samoobrane - jedinstvena khehovska ironija.

"... udajte se za sebe", pozvao je Anton Pavlovich Lika, "i hrani me na svoj račun,

tako da nisam mogao ništa učiniti.

Ako stvarno umreš, dopusti Varyi Eberlei da to učini,

koje ja, kao što znate, ljubav. "

Varya Eberlei je čest gost Melikhova.

Imala je izvrstan glas, u prijateljskoj atmosferi, neizmjerno izvedena

narodne pjesme, prateći se na balalaika.

A Lika je u međuvremenu, a ne bez koketiranja, udvarala dobro poznati smoothie Levitan

i opisao joj romantiku s njim u Češkovu.

Pad je 1891., očigledno, bio vrhunac ovog kratkog romana.

Tada je napisana jedna od levitanskih remek-djela - "Whirlpool" i niz skica.

"Ove divne Tverove skice Levita", napominje L. Grossman u svojoj studiji, "

povezane su sa svojom fasciniranom sivilom s djevojkom s ashy kosom.

U ljeto 1892. Lydia je odlučila poduzeti hrabar korak.

Ona je spremna napraviti veliki put zajedno s Čehovom na Krimu i Kavkazu.

Njezina obitelj, upozorava da će krenuti prema jugu "s dama"

i zapovijeda svojim ocem - šefom pokreta - ulaznicama u Kavkazu do početka kolovoza,

istodobno na različitim mjestima vlakova (očito, kako bi se izbjegla javnost). "

Bez sumnje jedna stvar: nije bilo konkretnog sporazuma o ovom putovanju,

i inzistirao na njoj isključivo Misinov.

U lipnju, pozivajući se na nadolazeću epidemiju kolere,

Anton Pavlovich je zatražio odgodu problema oko ulaznica.

Uplašen, Lika mu je poslao razdraženo pismo: "Uvijek opravdava!"

Kao odgovor, primila je:

"Plemenita, pristojna Lika!

Čim ste mi napisali da se moji pismovi ne obvezuju za bilo što, lako sam uzdahnuo...

S moje strane također, žurim vas uvjeriti da su vaša pisma u mojim očima

samo mirisni cvjetovi su važni, ali ne i dokumenti;

predati barunu Stackelberga, časnike rođaka i bratića,

da se neću uplitati u njih "(nagovještaj ličkih fanova i njezine pratnje).

"U tebi je sjajan veliki krokodil, Lika, i zapravo radim dobro,

da slušam zdrav razum, a ne srce koje si mrzio.

Dalje dalje od mene!

Ili ne, Lika, gdje god: neka moja glava vrti s vašim duhovima

i pomogni mi da čvrsto stavim lazo, što ste već bacili na moj vrat. "

Samo znajući o Mizinovom ponašanju, u potpunosti razumijete ove Chekhove linije...

"Međutim, nije teško vidjeti", smatra poznati književni kritičar G.P. Berdnikov, "

da je ovaj položaj, kojeg je preuzeo Čehov, bio prisiljen.

Nema sumnje da je osjetio akutni osjećaj gorčine.

To je uzrokovano upitnim ukusom i tonom Likeovih navika,

tako neodgovarajući prema njegovim konceptima standarda obrazovanja, njezinim nepromišljenim akcijama.

Konačno, može se raspravljati o snazi ​​Chehhovih osjećaja za "zlatno sijedu djevicu"

ali teško se može sumnjati da je taj osjećaj duboko uvrijeđen... "

U jednoj od poruka, Lika je stenjala: "Kako bih željela (ako sam mogla) da stegnem laso! čvrsto!

Da, ne prema Senki šeširu!

Po prvi put u mom životu, tako sam nesretan! "

Kasnije u njihovoj korespondenciji, pojavila se druga tema: poremećaj života Lika.

Zgrabila je za jednu stvar, zatim još jednu, a ništa nije dovelo do kraja.

Tražio sam posao za prevođenje, a Chehhov ju je odmah dao.

No, čuvajući rukopis kod kuće, Lika ga je predala nekom drugom.

U pismima Antonu Pavlovichu, ona se žalila da je zaboravila na jezik...

Međutim, također se žalila na zdravlje, ali je pušila; žalio se zbog dosade,

ali... proveo je noći u tvrtkama bingo;

uvjerila ju je da nije uzela vino u usta, nego je pila, a ponekad i vrlo neodoljivo.

Bacio sam se u skandaloznu vezu s tada poznatim pisacem Ignatijem Potapenkom,

Čehovov prijatelj, nadareni pisac i, kako kažu, zanimljiv čovjek.

On, oženjen čovjek, odvezao je Liku u inozemstvo i ostavio ga na milost sudbine.

Rodila je kćer Christinu koja je umrla u studenom 1896. u dobi od dvije godine

od krupne upale pluća.

A ako je sasvim točno - od nedostatka majčinske skrbi.

Lika, u jednoj od njezinih posjeta, napustila je djevojčicu u Pokrovskom u skrbi o njezinoj tetki i baki,

ali praktički pod nadzorom raspršene medicinske sestre...

Godine 1897. neuništivo lice osvjetljavalo se novom idejom - otvoriti moderna radionica za šivanje.

Naravno, nije otvorila radionicu,

a u travnju 1898 opet otišao u Pariz kako bi proučavao pjevanje.

Lice je uzviknulo, nazvano, molio Chekhov da dođe...

U jednom od pisama Mariji Pavlovni se žalila:

"... Ah, sve je odvratno; i kad vam sve kažem, bit ćete iznenađeni,

kao što Ignatius još nije pucao. Osjećam se tako žao zbog njega, pa me bolno volim! "

Te riječi će se čuti kasnije u posljednjem činu Galeba.

Ali "bolna ljubav" za jednog čovjeka nije u najmanju ruku spriječila da Lyka zaspati s još jednim pismom,

pun poziva i sramota.

Kad je trudna i napuštena Lika živjela u Švicarskoj, odande je također nazvala i čekala Čehova:

"Dođite, ako se ne bojiš razočarati u bivšoj Lici,

"Mislim da me nisi bačio s kamenom."

Naravno, nije došao.

Sada je potpisala: "dvaput odbačeno od vas...".

"Nitko vas nije odbacio", odgovorio je Chehhov.

I skoro je napisao Suvorin:

"Ne želim se udati, a ne nikome. Da, i budala s njim. Bila bi mi dosadila supruga.

I ne bi se jako povrijedilo zaljubljivanja. Boring bez jake ljubavi... "

Lika Mizinova, Maria i Anton Chekhov

U sjećanjima T. Shchepkina-Kupernika može se naći takva presuda o odnosima između Like i Čehova:

"... djevojka kojoj je imao ozbiljan i dubok osjećaj,

loše skrivene tom vječnom razigranom maskom, koju je uvijek nosio,

nije mu odgovorila ništa osim prijateljstva. "

Marija Pavlovna je bila uvjerena da je "više osjećaja na strani brata nego Leakey".

Međutim, kasnije, kada su Mizinovim pismima Češkoj postali poznati, Marija Pavlovna,

prema svjedočanstvu suvremenika, "bio spreman odreći se do određene mjere njezina opažanja".

Ali mišljenje IA Bunin, koji je često posjetio Čehov u Jalta:

"... Antonu Pavlovichu nije bilo hobi Like (Lidiya Stakhievna Mizinova).

Zaljubljena je u njega. Vidio je to.

Nije mu se svidjelo njezin lik koji je pisao svojoj sestri, napisao da nema okusa.

Uz obostranu ljubav, to se ne događa.

Činjenica da je Čehov bila povrijeđena može se razumjeti iz njezina pisma,

gdje objašnjava Chehovu svoju strast prema Potapenku:

"A razlog za to jeste...".

Do sredine 1890-ih Chekhov je kreativnost doživjela vidljive promjene:

Lirsko načelo u njegovim djelima ponovno je postalo dominantno.

"Tri godine", "Ariadna", "Moj život", "Suprug", "Anna na vratu", "Učitelj književnosti"

i, naravno, Galeb...

Sve se to odražava na rođenje i kolaps ljubavi, o njegovoj ulozi u životima ljudi.

Završavajući u studenom 1896. još jedno pismo Antonu Pavlovichu, Lici je napravio mali post-pisac:

"Da, svi ovdje kažu da se gulag također posuđuje iz mog života."

Još jedan protagonist ove priče - Potapenko - nije htio znati sebe u igri.

Ne samo da se nije uvrijedio, nego je, naprotiv, najaktivniji u popločavanju "Galeba"

put do scene, preuzimajući teške pregovore s cenzorima.

MAT. Scena iz predstava "Galeb". 1898.

M.L.Roksanova. (Nina Zarechnaya)

Godine 1889. (iste godine kada je Čehov susreo Liku!)

U životu Antonu Pavlovichu došla je i druga Lydia, Lydia Alekseevna Avilova.

Neki od njezinih biografa samo ga smatraju najvažnijom ženom (i tajnom!) U sudbini Čehova.

Godine 1898., iz Pariza, Lika je poslala svoju fotografiju u Čehov.

Na natpisu su stihovi Apukhtina tada poznati:

"Hoće li moje dane biti jasne, dosadne,

Uskoro ću propasti, uništavajući svoj život,

Znam jedno, to do groba

Misli, osjećaje i pjesme i snaga -

Mogao bih napisati prije osam godina, ali pišem sada i napisat ću za deset godina. "

Neće dugo prije nego Chekhov oženi Knipper.

I Lika će se vjenčati s poznatim redateljem Alexanderom Saninom (Schoenberg),

čovjek izvanredne energije i temperamenta,

i relativno dobro će živjeti s njim trideset i pet godina.

Oni će provesti svoj medeni mjesec u Jalta, gdje će posjetiti Čehov, nakon čega piše s gorčinom:

"Znam lice dugo... Ona i Sanin neće biti dobro, neće ga voljeti i, vjerojatno,

U jednoj godini će već imati široko dijete, a godinu i pol počet će promijeniti svoju ženu.

Pa, sve je od sudbine... "

Dvije godine kasnije, 1904., Chekhov ne bi...

Jedina od svih "Chehhovih žena", Lika Mizinova nije ostavila sjećanje na pisca.

Umrla je 1937. godine u klinici u Francuskoj.

Mizinova Lydia Stakhievna

U studenom 1891, kada je objavljivanje "Duel" završilo, Chekhov je napisao priču o "skakanju". Nakon toga, napisao je feuilleton "U Moskvi".

Priča „The Grasshopper” - novi Čehova remek - prožeta istim mislima i osjećajima: dubokim prezirom za otpad najveće ljudske imovine - njegova života, dubokim poštovanjem svrhovito sebe. Nije slučajno da je izvorni naslov priče bio "Veliki čovjek". Chekhov ga je odbio, jer ga je prepoznao kao pretenciozan i, očito, neprikladan prirodu priče - ne herojski, ali lirski-ironični u tonu i stilu.

Čehov često koristi različite oblike ironične pripovijesti, upijajući ih u svoje priče. No, u "Plijen" postalo je glavno konstruktivno načelo. U početku, kao da je spajanje sa svojim heroina, pisac crpi svoj život istu svjetlost i radost, kao što se čini samo po sebi, u skrušeno tonovima, opisuje svoj dom, svoju unutrašnjost, prostora, njegovu potragu za slavne osobe. A samo izolirane, nehotice napuštene fraze slabo otkrivaju skrivenu gorčinu ironije autora. Dakle, detaljno govoreći o potrazi za Olga Ivanovna za sve nove i nove slavne osobe, na kraju naglo primjećuje: "Za što?" Daljnja ironija postaje očita i oštrija. Nakon što je opisao nesretni dolaska Dimov na zemlji, rekavši da je na brzinu popio čašu čaja i nasmijana nježno, vratio u stanicu da se pokrene nalog njegova šarmantna supruga, Čehov piše u zaključku. "Kavijar, sir i belorybytsu jeli dvije brinete i debeli glumac." Postupno, međutim, priča priroda promjena, idila pretvara u sliku stvarnog života „skakavac” - jadno, duhovni siromah, apsurd i prljave. Ali Čehov ne treba akuzatorni ton. To je više nego zamijenjeno unutarnjom energijom skrivenog gnjeva i prezira nakupljenog na početku pripovijesti, čije ironično značenje postaje očito. Očito je sukob dira mir i ružna činjenica života „skakavac” dovodi nas do završetka priče, gdje je sve konačno staviti na svoje mjesto PA i svaki od likova stoji pred nama u svom pravom obliku.

Odgovori na "Popryguny" bili su vrlo originalni. U književnim krugovima Moskve nisu obraćali nikakvu pozornost ni značenju ni umjetničkim zaslugama sljedećeg Chekhovskog remek-djela. No, nije bilo kraja tračima o prototipu "Jumping". 29. travnja 1892, Čehov je pisao St. Petersburgu: „Možete li zamisliti, prijatelja mog 42-godišnja starica koja se priznaju u dvadeset godina junakinja moje” skakavac „i sam je sve Moskva optužuje za klevetu glavni dokaz - vanjska sličnost:.. Dama piše boje, njezin muž ima liječnika i živi s umjetnikom. " Ova dama bila je Kuv-shinnikova. Ali ne samo da je prepoznala sebe. Htio sam saznati o sebi u priči i Levitanu. Naučio je i uvrijedio se. Prema memoarima Mikhaila Pavlovicha, gotovo je došlo do Chekhovog izazova za dvoboj. Poziv nije slijedio, ali dugo stojeći prijateljski odnosi s Čehovom prekinuo je Levitan. Taj je jaz trajao nekoliko godina.

Povijest ovog sukoba datira iz proljeća 1891. Prema memoarima Mihaila Pavlovič, čim se smjestio u blizini Aleksin odmah pozvao lica Mizinova - „lijepa lica”, koja je ubrzo došao uz Levitan. Na putu, na brodu su se susreli Bylim-Kolosovsky da je od njih, i saznao da je Čehov iznajmio kućicu u blizini svoje imanje. Lyka je dugo ostao s Chekhovima. S njima sam otišao posjetiti Bylim-Kolosovskog i otišao. Svibanj 17, 1891, Anton Pavlovič brzo pisao uporhnuvshey ih „zlata, bisera i fildekosovoy Lick” o predstojećem premjestiti na novo ladanjsku kuću i pozvao je da dođe „njuškati cvijeće, za ribe, hodati i rika.” Veselo pismo koje je Čehov potpisalo kako slijedi: "Tvoj slavni prijatelj Guniyadi-Janos." Ime koje je Cehov prisvojio za sebe. značilo je ime laksativne medicine. Ovaj komični pismo slijedili su drugi, također puni neiscrpnog humora. Međutim, kako je vrijeme pokazalo, iza vatrometa viceva nije bilo takve jednostavne situacije.

Što znamo o intimnom osobnom životu pisca ovoga vremena? Čehov nije volio biti iskren, nije mu volio govoriti o svojim "pobjedama". Nije li čudo da je za ljude koji su dobro poznavali Antona Pavlovića, koji su bili dio njegova unutarnjeg kruga, mnogo u osobnom životu pisca ostalo je sa sedam pečata. U međuvremenu, volio je žene. Lazarev-gruzijski kaže:

„U osamdesetima, kad sam se susreo s Čehova, on kao da mi je jako lijepa, ali ja bih čuti mišljenje jedne žene o Čehova izgledu, i pitao sam ženu izuzetne ljepote, ikad susreo s Čehova, koji je bio Čehov na ženske perspektive?

Ona je odgovorila: - Bio je vrlo zgodan. "

Nemirovich-Danchenko također svjedoči o uspjehu pisca u žena, ali to objašnjava drugačije. „Ruski inteligentna žena, - pisao je - ništa ne može čovjek da se uzbuđen tako nesebično kao talent Mislim da bi mogao biti fascinantno..” Bunin, rekao je još jedan dublji razlog za ovaj uspjeh: „Nevjerojatno je znao žensko srce, suptilan i. snažno osjetio ženstvenost, uključujući slike, rođen je u snu, tu su slike fascinantan, bilo je mnogo onih koji su ga voljeli, a rijetko tko može svidjeti, razgovarati sa ženama, da ih se dotakne, uključuju ih u duhovnoj bliskosti. „da, volio Čehov je, čini se da je to puno, ali ponekad, vjerojatno, i ne sumnja osovine. A onda, kad je znao? Češće nego ne, možemo samo pogoditi kakve su odgovore ove žene od Anton Pavlovicha.

U ljeto 1889. godine, kada je muči bolest i smrt brata, Čehov je u Odesi, on je upoznao s mladom glumicom iz Maly kazalište Glafira Viktorovnoj Panova, koji je nedavno pridružio balet tvrtka kazališta u drami. U Odesi Panova djelovao kao Negin ( "talente i štovatelji"), Elvira ( "Don Giovanni"), Maria ( "Tartuffe"). U Čehovim pismima postoje reference na ovo poznanstvo, ali samo memoari suvremenika daju osnovu pretpostaviti da to nije samo poznanstvo, već i hobi. Međutim iznimno kratkoročno. Tada je žena glumca Lensky pokušala čak i vjenčati se, ali Chehhov je odlučno izbjegao ove nepodnošljive nevolje.

Najbliže žensko okruženje književnika bili su prijatelji Marije Pavlovne, redovnici u Češkoj kući. Svi su postali prijatelji Anton Pavlovich. Mladi pisac koji je brzo stekao široku popularnost, veseli, šarmantan čovjek, postao je dušu vesele, vesele tvrtke. Očigledno, neki od tih djevojčica okružuju Čehov osjećaje više nego prijateljski. Bila je smiješna epizoda. Kada Čehov, ide na Sahalin, sjedio u Yaroslavl na brodu, bio je jedan od njezinih prijatelja Maria Pavlovna - Kundasova, nadimak obitelji Čehova „astro-NJCM”. Zatim će neke značajke ove djevojke ići na Rasudinu, jednu od heroina romana "Tri godine".

Zanimljivo, oba Čehov informirani o ovom neočekivanom susretu na brodu. „Sa mnom - nishet je Maria Pavlovna - vozi Kundasova kamo ide i zašto, ne znam kad sam počinju ispitivati ​​o tome, ona upusti u neke prilično nejasne pretpostavke o nekome tko ju je imenovan na datum u.. provaliju blizu Kineshma, a zatim valjane frenetičnom smijeh i počinje stomp noge i kljucaju lakat na strašno vozio i Kineshma i jaruge, i dalje nastavlja da ide, što sam, naravno, vrlo sretan način:.. jučer, prvi put u svom životu vidio sam kako se jede. ona jede ništa manje od drugih, ali mehanički, kao da žvakanje zob. " Situacija je bila komična i neočekivano. Očito, ova vrsta pažnje od Kundasovoy Čehova nije očekivao.

U listopadu 1889. godine u rasponu od Maria Pavlovna ušao Lydia Stahievna Mizinova, želja nastavnik ruskog jezika i kolegice Maria Pavlovna gimnazije Rzhevsk. Mlada djevojka od devetnaest je odmah udario po svojoj braći Čehov rijetke ljepote. „Lydia Mizinova - tzv lica - napisao Shchepkin TL-Kupernik - bila je žena velike ljepote, pravi” Swan Princess „ruskih bajki, njezina pepeljastog kovrčavom kosom, lijepim sivih očiju pod vrlo tamnih obrva, sve izvanredne mekoća i neizreciva šarm u kombinaciji s potpunim nedostatkom složenih linija, pa čak i malo opora jednostavnosti čini šarmantni činilo se ne samo da je znao kako je lijepa, ali sram te uvrijedio, ako je tako početi govoriti,. ali bez obzira na to koliko je težak, nije mogao spriječiti da equi achivalis ulicama i buljiti u kazalištima. " Osim što je saznao da je to vrlo društven čovjek. Smiješno i duhovito, ona je u stanju održavati oštar živo povremeni razgovor, šalili se i šalili. Uskoro „lijepo lice” je postao general omiljena i redovan u kući Čehova. Sudeći po natpisu na stripu, koji ona daje do Čehova, brzo su se dodati vrlo dobar odnos. U proljeće 1890. godine, radila je puno u Rumyantsev knjižnici, što Čehov izdvaja od rijetkih knjiga. Tada je bio u Yaroslavl stanice, uključujući sprovođenju Čehov na dugo putovanje.

Čehovska pisma iz Bohimovovog proljeća 1891. činila su se nastavljala onim neobuzdanim odnosima koje je utemeljio s "zlatnim djevicama" od prvog dana njezinog nastupa u kući. Međutim, sve je bilo puno komplicirano. U atmosferi veselih razgovora i prijateljski odabranih, razvijaju se vrlo teški odnosi između njih.

Mnogo kasnije, 1898., Lika će poslati Čehov iz Pariza fotografiju, a na stražnjoj strani će napisati Apukhtin struku:

Hoće li moji dani biti jasni, dosadni, Hoću li uskoro nestati, uništiti svoj život, znam jednu stvar, grobu, misli, osjećaje, pjesme i moći - sve je za tebe!

Tada je slijedio postcrtu: "Mogao bih napisati prije osam godina, ali pišem sada i napisat ću za deset godina."

Tada su iza ramena bili godina tih složenih odnosa, puni nesporazuma, neispunjenih očekivanja, skrivene i očite polemike.

Leonid Grossman, autor temeljitog proučavanja „roman Nina Zarechnaya” u potrazi za ključ tih odnosa bezuvjetno prihvatio verziju lica, svodi se na činjenicu da Čehov nije bilo snage da osjećaji i mentalno širine odgovoriti na njezine iskrene i duboke ljubavi. "Zlatna kosa" djevojka s izvornim likom ", napisao je L. Grossman," bez sumnje mu se svidjelo. Ali nije se usuđivao preći granice, zbog straha od neodvojivih veza. Tek mnogo kasnije, brak mu se činilo vrijednosti u životu, ali to se dogodilo u lice približava smrt. „Stvar, dakle, nije u prirodi Čehova Lica odnosa te u svom negativnom stavu prema braku veze kao takve. Dakle, zaključili su istraživači.” Dakle, - napisao je, - nije bilo romana, samo Likeove nesretne ljubavi. To apsolutno neupitno proizlazi iz njezinih noćnih pisama Čehovu, punim sramota, ogorčenja i gorčine ironije. Mrzila je Lermontov - zbog vrućine duše, izgubljena u pustinji. "

Ista verzija - verzija Leakey - simpatički izražena od strane Grossmana iu drugoj verziji. „Od slova Mizinova jasno - napisao istraživač - da u svojim odnosima s Čehova stvara određeni” Turgenjev je „situacija: hrabri djevojka otvoreno rekao na svoj volio jedan o svojim osjećajima prema njemu, ali on odbija sreću kako bi se sačuvala neovisnost (” Asya " "Rudin") ".

Međutim, to je nešto više od praćenja Like. Zapravo, čak i pri priznavanju Misin-Voya 1898. godine, riječ je o tome što je mogla napisati te riječi i prije osam godina. Mogao, ali iz nekog razloga nije napisao. Dakle, u svakom slučaju, gledajući unatrag u prošlost, ona procjenjuje svoja prethodna objašnjenja s Chekhovom.

Nije jednostavno, dakle, čak i inačica Leakeya. Ali, bilo je i Čehovova stajališta. Zbog mnogih razloga teško je uhvatiti, ali još uvijek sasvim drukčije od verzije Like. I što je najvažnije, bili su njihovi stvarni odnosi, koji su imali svoju vlastitu logiku razvoja. I, kako su događaji pokazali, logika je neumoljiva, koja je, čim je bila odlučna, više nije na vlasti da ni Čehov ni Lika promijeni.

Do siječnja 1891. počeo je početak njihove korespondencije. Njegovo prvo pismo Antonu Pavloviću Lici poslano je 9. siječnja, trećeg dana nakon odlaska u St. Petersburg. Chekhov joj odgovara 11. siječnja. Likaovo pismo je nervozno i ​​zbunjeno, kao i po raspoloženju, moralo je biti još više nedosljedno. Dakle, ona je rekla da jutro, napisao mu pismo, koje je „kontinuirano plače”, ali ga uništio, a sada piše na drugačiji ton, te se piše ne mogu shvatiti kako se jutra će „napisati pismo strašan.” Sada joj se već čini da je sve ovo besmislica. "

Chekhovov odgovor počinje šalom. "Zapisničar Dume!" - Okreće se Lici, koji je tada služio u gradskom vijeću. Razigrani ton se održava tijekom cijelog pisma, ali je mnogokrasochen ovaj vatromet viceva! Evo slučaja - zahvaljujemo na programu koji se šalje školama Sakhalin. Chekhov izvještava da će sutra poslati ovaj program. „U ropstvu”, a zatim kaže: „.. Odnosno, na Sahalin Hvala i luk u nogu.”. Postoji samo šala lako kadrirati iskrenu zahvalnost i, možda, nešto slično nježnosti.

Nadalje, mi govorimo o tom dijelu pisma Lici, gdje je ona u svom St. Petersburg putovanja karakterizira Čehov, pokazujući potpuno nerazumijevanje stanja uma njegovu drugu. Kako joj mogu reći o ovome? Čehov je napisao: „Što se tiče činjenice da sam mogao imati ručak i večera 5 puta, u krivu si: Imam ručak i večera 14 puta blues, suprotno svom promatranja, nisam izlazio u Moskvi, i odveo sa sobom u St. Petersburgu.”. Evo nove vrste šala. Šala bi ovoga puta trebala oslabiti osjećaj nelagode, oblačiti skrivenu sramotu u iznimno osjetljivom obliku.

O njezinom mentalnom stanju, Lika je govorila ne samo neujednačeno, već i pomalo izmišljena, ili nešto slično. Nisu li Taganrogove "dame" koje su podsjetile Chehhove o ovom dijelu njezine poruke? U svakom slučaju, ali samo ovdje šali se već na drugačiji način. "Želite li otići na Aleutski otoci?" Pita Lika, i odmah ga sažeže: "Tu ćeš biti pristaše." "Schislivy"! - jedna riječ iz leksikona poduzetničkih pokrajinskih dama - i sve se stavlja na svoje mjesto. I opet uz pomoć šala, a time i kao šale. A onda počinje šala kao takva - Anton Pavlovich obećava da će dobiti besplatne ulaznice za Liku i njenu "Bartsalu ili Bucefalu". Međutim, i iz prilično složene šale. Chekhov namjerno zbunjuje ime obožavatelja i zaručnika Lika - Eugene Ballas s imenom moskovske kazališne figure i imenom mitološkog konja. "Duma pisar" sanjao je o kazališnoj karijeri. Natrag 1890. Lika je pokušala ući u pozornicu, ali nije uspjela. Tada je počela pohađivati ​​nastavu u Moskovskoj kazališnoj školi s AF Fedotovom, na što je Čehov bio vrlo skeptičan i, kako se to ispostavilo kasnije, s dobrim razlogom. Umjetnički talent, čak i skromne sposobnosti, Lika nije imala.

Nakon ovog najtežeg dijela pisma ton se drastično promijenio. Nježno, suosjećajno, čak i lagano, Čehov je pitao: „Zašto se sanjalo u jutro i zašto ste ignorirali pismo koje sam napisao jutros O, Likisha, Likisha ?!” Nije li to malo razgovora između dobrog odraslog strica i tinejdžerske djevojke? Pa, Lika je rođena 8. svibnja 1870. - to znači da je bila mlađa od Anton Pavlovicha 10 godina. A kuća Čehov je došao devetnaest godina stara djevojka i iznenadila braću mladenački izgled, tako da je, podsjeća Mihail Pavlovič „bio je nekako čudno da je i učitelj u srednjoj školi, iako je upravo dobila za poziciju.”

Sljedeći vic raste u glupiranje: postoje neke „Trophy” i „prištići” - izumio Čehov navijača Leakey, kojega je navodno uzvratili - ali autor pronalazi lice žestoke mrzitelj svog adresatki ( „Volio bih ti oparen s kipućom vodom”). A onda pola u šali pola ozbiljno opet o glavnoj stvari: pismo Lica ton i istovremeno o njoj, o njenom stanju. !? „Njegovo pismo zaključiti kako slijedi:” Ali sram poslati takvo pismo: „Zašto se stidiš napisao pismo, pa čak i da ste napravili babilonsko urnebes ne staviti iza stola evaluacije (u Gradskom vijeću - GB). da ocjenjuje svaki korak i djelovati iznad mjere. Ja vas, što je izrazito pristojan, suha, niski profil uvjeriti, a po svemu sudeći, on je napisao čovjek iz visokog društva ". To je opet aluzija na tzv stranac Čehov mannerisms, Vijeće opušteno vic biti lakše, naravno.

Zatim dolazi motiv gorčine, uzrokovano potpunim nesporazumom ove djevojke, ni njegovim, niti njegovim životom. Međutim, taj je osjećaj također skriven u šali - neočekivan citat iz operete "Lijepa Elena":

Da bih joj zadovoljila, moram biti vesela. Dragi! Dragi!

On je završio sa slovom ovako: „A život je loše pisac (Misha prijatelj) u visokom društvu je napisao za mene.” Zapravo, moji poslovi su loše - a ja ne šali mislim da ide negdje u Australiji ".

Vi ste na Aleutskim otocima, ona je u Australiji! Gdje bih trebao ići? Uhvatite najbolji dio zemlje. Zbogom, zločinac moje duše.

Vaš poznati pisac.

Nemojmo se udati za Mamun?

Napiši mi još tri redaka. Molim te! "

Jasno je da Chekhov doživljava ne samo snažnu atrakciju zajedničkom favoritu svoje obitelji. Pismo također govori o Chekhovoj pozornosti i srdačnosti. Sve je to bilo vrlo obećavajuće. Naposljetku, nikome nije napisao takva pisma. Odmah, međutim, postojala je mogućnost odbacivanja i neslaganja, čiji bi izvor mogao biti razlike u pogledima, okusima. Očigledno, nešto što je već u to vrijeme uplašilo, pa čak i obeshrabrilo pisca u svom mladom obožavatelju. A činjenica da Lika nije bila ravnodušna prema njemu - to je Cehov, naravno, razumio. Koji je bio izvor neugodne neobičnosti ove zadivljujuće djevojke? Nespretnost i kutnost mladosti ili nešto ozbiljnije - osobine prirode, karaktera?

Je li Chekhov dobio odgovor na to pitanje? Kao što ćemo vidjeti, složenost njihovih odnosa određena je uglavnom činjenicom da on nikad, barem dugo vremena, nije mogao odgovoriti na to pitanje s potpunom jasnoćom i sigurnošću. Slika Leakey je cijelo vrijeme treperila s različitim bojama, bila je tekućina i neuhvatljiva. Ali čak iu vrlo krhkosti obrisa njenog karaktera bilo je nešto jako izvanzemno Čehovu. To je, očito, unaprijed odredilo njihove kasnije odnose.

Zatim, u siječnju 1891., u pismima Čehovu, Lika počinje značajno spomenuti Levita kao njegovog obožavatelja.

Misinova se susreo s Levitanom oko istog vremena kao i kod braće Čehov. Često ga je upoznala u salonu amaterske umjetnice Sofye Petrovna Kuvshinnikova. Sofya Petrovna se smatrala studentom Levita i od kraja osamdesetih godina s njom je otišla na ljetne skice. Žena policijskog liječnika, nije se razlikovala od ljepote i mladosti, ali bila je žena iznimne, nadarene i sjajne. Levitan je dugo vremena bio neodvojiv od nje. Međutim, to se nije miješalo u druge romantične priče koje je Levitan često dogodio i često su tekli vrlo nasilno. Žene su uživale u uspjehu s Levitanom i dobro su to znale. U kabini u Kuvshinnikovoj, gdje su često bili i braća Čehov, Lika je postala njezina osoba. A onda je započeo hobi.

Lika je iskrena s Čehovom, ne bez namjere, a ponekad ga čak i jasno intrigira. U pismu od 13 siječnja 1891, navodeći da je mene išao kući iz Čeha Levitan, ona piše: „Znate, ako Levitan malo kao ti, ja bi ga pozvao na večeru.” Leonid Grossman objasnio je cijelu priču s licinim željama da prevlada Čehova hladnoću. "Obični manevar", napisao je Grossman, "je uzbuđenje ljubomore!).

Imajući na umu da Levitan je za Lica heroja, kao što je „volio kombinaciju celebrity i muževan ljepote”, istraživač u isto vrijeme mislio da nema hobiji Levitan nije bilo, jer srce joj je već pripadao drugoj.

Neka bude tako, slažemo se s verzijom Grossmana. Potrebno je, međutim, prepoznati da je u ovom slučaju Lika izabrala najlošiju opciju za postizanje njezinog cilja.

Čehov je odgovorio na Liku na pismo od 13. siječnja ne odmah, već samo 21. svibnja. On je napisao:

„Požurio sam da molim vas, Lidija dostouvazhaemaya ogranak hievna: Kupio sam za vas 15 kopecks papir i omotnice moje obećanje ispuniti mislim da ovaj rad će u potpunosti zadovoljiti istančane ukuse visokog društva kojem pripadaju Levitan, Fedotov vodič Konno -... željeznica.

Istodobno, pusti me da vas uzrujam, draga Lydia Stakhievna: neću doći do srijede sljedećeg tjedna.

Žao nam je što je pismo tako neoprezno napisano; Ja sam uzbuđen, drhtav i bojim se da će viši svijet znati o našoj dopisivanju. "

Čehov je vjeran samom sebi - šale slijede. Ali kako se razlikuje od ovog pisma do prethodnog! Postoje šale, ali nema srdačnosti ni nježnosti. Ne "Li-Kushi", ali postoji "ugledni Lydia Stakhievna". Naravno, ovo je također šala, ali sasvim drugačija u tonu. Što je to značilo? Možda je Chehhov doista postao ljubomoran? Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Ali činjenica da je bio uzrujan i šokiran - ovo je vjerojatno nedvojbeno. I možda je bio ljut na odabranom licu.

Tada se Chehhov vratio u Moskvu, a sve je prošlo kao i prije. Kao i prije, Lika je čovjek u kući Chehhova. Tijekom novog putovanja u St. Petersburg, a zatim u inozemstvo, Anton Pavlovich ponovno ismijava Lyku. U međuvremenu Lica odnos s Levitan, očito, nastavili smo razvijati, tako da je njezin dolazak na Aleksin s umjetnikom nije bio iznenađen Čehova. Susret je održan u Češkoj obiteljskoj atmosferi - veselo i ugodno. Mihail Pavlovič tako podsjeća na epizodu: „Došla je k nama na brodu kroz Serpukhov s Levitan, a iskreno, imali smo nigdje i od njih postavio temelje za smijeh, neiscrpan težini Anton Pavlovič, ljubitelji uzdahe Levitan, koji je volio pomanernichat dame. ”. A onda je Lika nestala. Nije odgovorila na poziv, koji je gore naveden, na Chekhovov dopis 17. svibnja. Ostaje bez odgovora pismo datirano 23. svibnja, što je Anton Pavlovič, koji se odnosi na redoslijed Mašu, Lika je izvijestio da je sestra čeka pisma od nje. Zatim, nakon stanke, 12. lipnja Anton Pavlovich joj šalje novo pismo. Evo njegovog početka:

„Šarmantan, Amazing lica! Inspirirana Čerkez Levitan, vi ste potpuno zaboravili da je dao njegov brat Ivan obećanje da nam dođe na 1. lipnja, a nisu odgovorili na pismo sestri. Također sam napisao da ste u Moskvi, pozivajući vas, ali moj pismo je ostalo glas koji plače u pustinji. "

Prebivalište Mizinovoja Čehova u to doba već je znalo. Početkom lipnja bila je u Tverovom imanju teta - Panafidina i Johansson - Pokrovsky. Evo, već je čekao Levitan, koji se zajedno s njegovom stalnom pratilom Kuvshinnikova, zajedno s Pokrovskim posjedom u miru, smirio. Čehov je to naučio od levita.

„Pišem vam - Levitan obavijestio ga je krajem svibnja - od šarmantnih ugla zemlje, gdje je sve iz zraka i završava, Bože mi oprosti, zadnja stvar da je bilo tu je mali insekt na svijetu je prožeta to, to - božanski Like!

Još nije ovdje, ali bit će ovdje, jer te ne voli, sijedi, ali ja, vulkanska crnka, i doći ću samo tamo gdje sam. Boli te čitati sve ovo, zbog ljubavi prema istini, nisam je mogla sakriti. "

I Lika je došla. O ovom Chekhovu naučio je iz sljedećeg pisma Levita. Izvješćivanje da on čita Čehova priče, te ih divi, a posebno priču „Sreća” Levitan odmah napisao: „Jučer sam pročitao ovu priču naglas Sofija Petrovna i Like, a obojica su bili oduševljeni kada primijetite da ono što sam ja velikodušan, čitao sam vaše priče. Lika i dive se, tamo je prava vrlina. "

Što je donio Mizinov Pokrovskom? Ako se pridržavate verziji L. Grossman - želje da izazove Chehhov osjećaj ljubomore. Međutim, ta je želja bila preduga, a previše daleko vodila Liku. U svakom slučaju - je li Misinov bio odveden od strane igre koju je započela ili je bila odvedena od strane "vulkanske crnke" - bila je s njim.

Čehov je u svom pismu uopće ne spominjao da je svjestan razvoja. "Prabite Levitu", pisao je Lici, "pitajte ga da ne piše o vama u svakom pismu, prije svega, to nije velikodušno za njega, a drugo, nije me briga za njegovu sreću". I dalje je slijedila: "Budite zdravi i jezivi i ne zaboravite nas." Tada potpis u obliku strelice probušene srcem. Tako su se ponovno pojavili ova značajna "hvataljka".

Kad je Cehov napisao pismo, Lika je došla poruka. Pismo je pomalo čudno. Pripremila se namjerna neustrašivost i pritužbe na zdravlje. Adresatki ukazujući na čudnom stilu njezina pisma (obilja takvih „slatka izraza” kao „kopile”, „zasićenost sebe” i tako dalje. P.) i našalio o tome, rekao je Čehov, a na svoj prigovor. "Možete plivati ​​i šetati u večernjim satima." To je sve moje indulgencije... Imam sve svoje unutarnje mokre i suhe wheezing, ja plivam i hodam i još uvijek živ. "

Na kraju, u istom tonu, nipošto ne šalu, napisao je: "Dođi, i onda će biti loše."

Dođite, ili će biti loše? Što je ovo? U svakom slučaju, ne ljubomora. Najvjerojatnije upozorenje. Vrlo ljubazno i ​​prijateljsko upozorenje.

Čehov je bio svjestan slabosti svog prijatelja čiji talent nikada nije bio umoran od divljenja. Kad je jednom u Babkinu, Levitan iznenada pao na koljena pred Maria Pavlovna i strastveno joj objasni u ljubavi, ona, potpuno zbunjena, potrčala je na tu vijest sa svojim bratom. Prema spomenima Marije Pavlovne, Chekhov joj je rekao:

"Naravno, ako želite, možete se udati za njega, ali imajte na umu da treba žene iz Balzacove dobi, a ne kao ti."

„Bio sam sram priznati da njegov brat - napisao Maria Pavlovna - Ne znam što je” žena dobi”, a zapravo, nisam shvatiti značenje fraze iz Čehova, ali osjetio da je nešto me upozorava ”. A ovo je bilo dovoljno za Mariju Pavlov.

Ovog puta, Chekhov je stav bio, naravno, mnogo složeniji. Međutim, pronašao je u sebi snagu i širinu duše kako bi upozorio i djevojku u ovom slučaju.

Kasnije, Lika se ponovno žalila na zdravlje, a 20. lipnja Čehov je poslao novo pismo - brižljivo s detaljnim liječničkim savjetom, koji je ovako završio: "Neću vam više pisati." Čehov, očito, vjerovao je da će Lika u narednim danima doći u Boghimovo.

Ostalo nije sasvim jasno, jer sljedeća dva Chehovova pisma nemaju datum. Najvjerojatnije je, međutim, što su napisani, kada je postalo jasno da lice ne ide na obratite pažnju na upozorenja, a Čehov ponovno krenula na uobičajeni put šala, ali ovaj put bijesan vicevi, šale, slapstick. Naknadna pisma Lici napisana su u ovom stilu.

Poslat ću ti lice. Vidimo se sutra. Nemoj zaboraviti Petyu. Ljubljenje 1000 puta.

Kupio sam Chehovove priče: kakav užitak! Kupi i ti.

Pružajte se do Masha Chehova.

Evo još jednog pisma, također iz Bogimova:

"Draga Lydia Stakhivna!

Volim te strastveno, poput tigra, i ponudim vam ruku.

Vodeći od junaka Golovin-Rtishchev. „Dakle, sve izlije u glupiranje. To je lako vidjeti, međutim, da je to mjesto zauzima Čehova, bio prisiljen. Nema sumnje, da je imao istančan osjećaj gorčine. To je uzrokovano upitno okus i ton načine Leakey, tako nebitno svojim predodžbama o normi pristojnosti njezine nepromišljene akcije Konačno, -. možemo raspravljati o snazi ​​Čehova osjećaja za „zlatne kose djevojke”, ali to je teško moguće sumnjati da je osjećaj bio duboko uvrijeđen, međutim, to ga je stavio u teškoj situaciji, u stvari, kao što je.. je da se ponaša u nosu vsheysya situacija? osloboditi muka, iritacija, biti u poziciji ranjenog respirator? Ne, to je Čehov je to nemoguće, nemoguće je kako u skladištu njegova karaktera, a on je uvjeren da je to nemoguće, jer je snažno u skladu sa svojim konceptom ljudskog dostojanstva.

Osim toga, Chekhov nikada nije zaboravio da je mnogo stariji od Leakeyja, a to je dovelo do svog stava prema njoj sjenu suosjećanja i sažaljenja koju odrasla osoba neizbježno osjeća kad vidi pogreške mladosti i neiskustva. Očigledno je to cijeli kompleks raspona osjećaja i posjedovao kad je napisao "Poprygunyu".

Chekhov nije sarkastično povodom da se 40-godišnja Kuvshinnikova prepoznala u junakinji priče. Nije bilo ništa zajedničko s njezinim suprugom s likom Dymov. Bio je to običan policajac koji nije sjao s nekim talentima. Drugi junak priče - Ryabovsky, - sličan je Levitanu osim što je i umjetnik. Pa ipak su i Levitan i Kuvshinnikova "naučili" sebe. Zašto? Izgledao je kao salon Kuvshinnikova. Pisac je, očito, posebno vodio računa o tome, budući da su se znakovi ovog salona reproducirali vrlo precizno. Postojala je druga, važnija sličnost - sličnost moralne bitnosti odnosa koji su se razvili između Kuvšinnikova, Levita i Mizinova supružnika.

Pokušavajući objasniti što je uzrokovalo naznake Salon Sofija Petrovna, Mihail Pavlovič napisao. „Očito Anton osuđen u tuš Sofija Petrovna Na kraju nije mogao odoljeti i napisao priču.” The Grasshopper „Nešto ovako objašnjava priču i.. Maria Pavlovna ostaje, međutim, vrlo važno pitanje: što na kraju je posljednja slamka Čehova odgovor na ovo pitanje je vjerojatno, u svojim memoarima Shchepkina Cooper, Nick, koji je savršeno u događajima je znala i sve sudionike previše, kao što ?. Mikhail Pavlovich, Tol ko točnije, izvijestio je da je Čehov „nevoljen Sofija Petrovna” I nakon tog objašnjenja: Sappho”, što je nevjerojatna igra Yermolov, koji prikazuje tragediju starenja Sappho, ljubav koja Phaon zanima mlada Melita„U vrijeme prošlosti tragedija Grillparzer u Moskvi.”, Anton Pavlovič nadimak Sofija Petrovna - Sappho, Lika - Melita i uvjereni da će Levitan igrati ulogu Phaon. „Pouzdanost dokaza nema sumnje. U kasnijim pismima, Like, ironično o odnosu s Kuvshinnikova, Čehov je uvijek poziva prošle Sappho.

Pad 1891. bio je, očigledno, vrhunac kratkotrajnog romana Levita i Like. U ovom trenutku, umjetnik preselio iz sela Zatishye na posjed Likiny's tetke Pokrovskoe. Napisana je jedna od levitanskih remek-djela - "Whirlpool", portret Panafidina i niz skica. "Ove prekrasne Tverovske skice Levita", napisao je Leonid Grossman, "povezane su s njegovim zanosom s sivoj sivoj djevojci s pljuskom kosom." Etude "Jesen" u proljeće 1892. Levitan će predstaviti Liku.

Čini se da je priča s Likom Čehovom bila vrlo neprikladna. Podsjetimo još jednom upozorenje koju je Anton Anton Pavlovich u njegovo vrijeme dao njegovoj sestri, što znači da Levitan treba žene Balzacove dobi. Ti zahtjevi upravo su odgovarali Kuvshinnikovoj, koji je bio trinaest godina stariji od levita i, naravno, nije gori od Čehova poznavao ovu značajku umjetnika. Stoga je karakteristična značajka njezina ponašanja: Sofja Petrovna ne samo da se nije bojala suparništva mladih djevojaka, već je napisala Shchepkina-Kupernik, "voljela se okružiti mladim licima".

Sve to pomaže uhvatiti još jednu važnu nijansu u priči "Jumping". Uostalom, to je izgrađen kao povijest raspada mlade žene - žene vjetrovito, blaga, što stroži vrtlogu sablasno postojanja u svijetu denar interesa i osjećaja ženu koja je tek u finalu vidio prave vrijednosti se trguje na šljokice, šljokice i šljokice ponovno. Ali Kuvshinnikova je bila potpuno drugačija žena. Jaka i vrlo svrhovita priroda, dobro je znala što joj je potrebno, a znala je kako postići svoj cilj. Uspjela je zadržati svoj položaj u kući i pod Levitanom, te nakon skandala koji je nastao zbog objavljivanja "skakanja". Ne, Čehov je imao sve razloge da se podsmjehuju na činjenicu da sam Sofija Petrovna prepoznati u dvadeset godina junakinja priče. Još jedna stvar Mizinov. Ako bi itko mogao dovesti Anton Pavlovich na ovu tužnu temu, to je Lika Mizinova.

Nakon objavljivanja "Poprygunye", ne samo da je Levitan bio uvrijeđen, već je drugi Cehovov prijatelj, Lensky, bio uvrijeđen. Također je često posjetio kabinu Kuvshinnikove i sada se odlučio pronaći sebe u jednom od likova "Poprygunya" - u obliku debelog glumca. Obitelj Lenskys prekinula je sve vrste odnosa s Antonom Pavlovichom. Ali Mizinov, naprotiv, od proljeća 1892. postaje osobito čest gost Chekhova. Počinje nova obilaska njezinog složenog odnosa s pisacem.

Prva pisma Anton Pavlovicha Lici nakon duge stanke pune su šale o svom kratkotrajnom romanu. 27. ožujka se šali o njezinu obećanju da iznajmljuje dacha pokraj vrata Chehhova. "Vaša dacha u Butcherovom djelu pod stražarnicom - tamo si srce i duša, mi nismo ništa za tebe." Bili smo prošlogodišnji zvižderi, čiji je pjev odavno zaboravljen. " U Butcherovu je dijelu bila unutrašnjost Kuvshinnikove. I završetak pisma: "Lika, ne volim toliko strastveno." Volim u tebi prošle patnje i mladost mojih pokojnika. " Vicevi na temu trokuta Kuvshinnikova - Levitan - Mizinova prevladavaju u sljedećim pismima. I on naziva Liku Melita, Kuvshinnikovu - Sappho. Pismo 29. ožujka počinje žalbom:

"Draga Melita." Izvijestivši da je u blizini bilo vatre - sprženi su posjed vlasnika Kuvshinnikove, u zagradama Chekhov objašnjava: "Sapphov imenjak".

Ovo pismo, i tužna i duhovita: „Nema novca, Melita Nešto plinovi oduška bez oca Nakuru tamjan sam navonyal terpentina mirise iz kuhinje nisu Glavobolja Samoća I što je najvažnije - ne Melita.........”

Leonid Grossman soobshdet u svojoj studiji: „U ljeto 1892. Lydia odlučila na hrabar korak je spremna napraviti veliki put zajedno sa Čehova u Krimu i Kavkazu putovanje itinerar razrađen u detalje:.. Moskva - Sevastopolj - Batumi - Tbilisi - gruzijski vojni cesta - Vladikavkaz - Mineralnije Vodi - Moskva njihov dom, upozorila je da će on napraviti izlet na jugu, „dama”, a narudžbe putem svoga oca. - glavni kretanja - ulaznice za Kavkazu početkom kolovoza, dok je u različitim mjestima u vlaku (navodno kako bi se izbjeglo Glasko). "

Hoće li Chekhov ići s Likom na ovom putovanju? Tko zna. Bez sumnje, samo da nije bilo jasnog dogovora o zajedničkom izletu i da je inzistirala na piću Mizinova. 18. lipnja 1892. napisala je Chehhovu: "ulaznice u Kavkazu bit će, tj. Ti i ja smo drugačiji. U svakom slučaju idem - sam ili ne - ali idem." Pitanje približavanja epidemije kolere riješilo je problem. Ili bi bilo preciznije reći: pomogao je odlučiti. 23. lipnja, pripremajući se za borbu protiv nadolazeće kolere, on odgađa odgodu problema oko ulaznica.

Lika je bila ogorčena i poslala Chekhova vrlo razdraženo pismo, koje je započelo uzvikom: "Uvijek izgovorima!" Čehov je na taj način odgovorio na svoje pismo. „Plemeniti, pristojan lica! Nakon što ste mi pisali da su moji pisma ništa nisam počinio, ispustio sam duboko uzdahnuo, a ovdje pišem vam sada dugo pismo, bez straha da će bilo tetka, vidjevši to, oženi me na ovom čudovište kao što su na njegovoj strani, također, Požurio sam vas uvjeriti da vaše pismo u mojim očima su značajni samo mirisni cvjetovi, ali nema dokumenata. barun Shtakelber prođe-gu, rođak i prisiliti policajca, da neću biti prepreka za njih. " Radi se o Likanim obožavateljima, o njezinoj okolini. „Mi, Česi - nastavlja Anton Pavlovič - za razliku od, Ballas, ne sprječava mlade djevojke žive To je naš princip Dakle, vi ste slobodni...” Najvjerojatnije ovo nije samo šala. Šala se očito miješa s ironije. I opet o Melikhovoj vijesti. I opet o Levitanu. „Imate li san Levitan s crnim očima punim afričke strasti? Da li još uvijek dobiti pisma od svog protivnika i sedamdeset licemjernom odgovor njom?” Radi se o Kuvshinnikovoj. I dalje, strip, au isto vrijeme, očito, najozbiljniji rečenica: „U tebi, Lika, veliki zmaj sjedi, i zapravo, ja sam dobro, što slušati zdrav razum, a ne srce, ti si zagrizao”. I onda, odjednom, sasvim Bravura linija, možda, kako bi se ugušiti gorčinu proskolznuvshego priznanje: „Onda, dalje od mene ili ne, Lici, u redu: neka moja glava početi vrtjeti na vaše raspoloženje i pomoći mi jače stegnuti omču, što ste već bacili na moj vrat. " Ovaj put Lika je ispravno razumjela svog primatelja. Početkom srpnja, pisala mu je: „Kako bih volio da mogu (ako mogu) se stegnuti omču jače, ali ne i za Senke kapa po prvi put u životu sam tako nesretan !!!!”. Govoreći o "prvi put", Lika, naravno, nije bila posve precizna. Međutim, sada odbacuje podsjetnik na Levitan s neiscrpivim smetenjem i iritacijom. "Što je to za vas", piše 2. srpnja, "želiš me podsjetiti na toliko levita i mojih navodnih" snova "? Ne mislim nikoga, ne želim nikoga."

U naknadnoj korespondenciji postupno dolazi do izražaja drugačija tema - poremećeni način života Leakeyja. Morala je raditi, ali je uhvatila za jednu stvar, zatim još jednu, a ništa nije dovelo do kraja. Žalili su se zbog lošeg zdravlja, ali pušili; Ožalio sam dosadu, ali. provodile noći u homoseksualnim tvrtkama; uvjeravala ju je da nije uzela vino u usta, ali je pila.

Od djetinjstva, Lika je dobro poznavala jezike. Sada sam odlučio napraviti prijevode. Čehov je odmah dobio posao za nju. Međutim, nije bilo prijevoda. Konačno je postalo jasno da je, nakon što je održao posao, predao nekom drugom. Čehov je pisao joj je u srpnju 1892. godine: „Ti dao prevođenja njemačkog pjesma Zamislite, bio sam očekivao da, stvarno nemam potrebu da ispravi rada je zašto ste bolesni, kisnet i grmi sam ti napisao dugu, uvredljiv pismo, ali se predomisli...? pošalji ga. Zašto? Ne možete proći, ali samo uzrujati živce. Na kraju pisma Čehov vraća na istu temu: „Pa, sretno, Blondie, je noć U drugim slučajevima ne da mi gnjev Vasheyu lijenost i nemojte pokušati opravdati bavi hitnom poslu i na te riječi, tu sam.. Ne prihvaćam nikakve isprike, ne prihvaćam ih niti ih razumijem. " Ali Lika je bila opravdana i uvrijeđena. U ovom slučaju, to se ne odnosi samo na činjenicu da je navodno zaboravio jezik, ali i na njihov entuzijazam za određeni jednu glavnu stvar. Kako? Nemate ga, piše Chehhov, a "ako jest, ne bi bilo potrebno držati tajnu".

Ali poruka označena studenoga 1892: „Dragi Likusya, pišete da ste bili nesretni ostaviti Melikhova i da je u Moskvi morate nigdje ići od melankolije Želiš da ti vjerujem Dakako, moj anđeo ti okrenem glavu.? u tolikoj mjeri da sam spremna vjerovati čak i činjenicu da je dva i dva. - pet, mogu zamisliti kako se, jadnica, pining u Arkhipova društva Kupernik knjizi Urusova itd što vam gadi konjak i kako raj izgleda ti Melikhovo.., kada se u Symphonicu pokažete u svojoj novoj, plavoj haljini, što vam kažu vrlo lice. "

Međutim, Lika je bila ne samo opravdana, već je i njezinih pijanki, hobija. Hrabri i odmah prestravili svoj način života. A onda je zainteresirala Chehhova. „Ja ga živjeti, - ona piše 8. listopad 1892 - došao pomoći što je brže moguće da ga spali, jer je prije to bolje Oh, spasi me i dolaze Zbogom LA Mizinova O, kako je sve prljavo i loše...!”, U prosincu 1892., Čehov je pisao joj iz St. Petersburga: „Pisao si mi prestati pušiti i piti, ali dim i piti sam varao Face to dobro u smislu da ja sada mogu, ima večeru s prijateljima govoreći:...” moj varanje plavuša. „i Lica odgovoriti. što je to učinio ne!” Ja vas vidim u snu, i atribut ove noćne more koje moraju piti mnogo šampanjca. Svaki put kad sam izlio još jednu čašu, ja ti mislim i žao mi je što to nije pijete „A onda:” Ti napisati da sam te prevariti - to nije istina - ja samo pijem šampanjac i to je bio samo na odmor !. "Malo viši:". Plivala sam da stanica ne može sama po sebi, to je potrebno za početak klase, onda će sve ići kao i obično, „U ovom trenutku u Čehova slova jasnije očituje nijansu koja je ranije izaći ponekad u prvom planu :. skrbi, jad,. jaka i brizi dobra osoba osobe bliske njemu, ali slab, kičme već u srpnju 1892., Anton Pavlovič je napisao: „lica, doći do nas za zimu! Mi ćemo ga savršeno živjeti. Ja ću voditi brigu o vašem odgoju i pobijediti loše navike od vas. I što je najvažnije, ja ću te zaštititi od Sappha. "

U zimi i ljeti, Lika često posjećuje Chekhove, gdje je uvijek dobrodošla gosta. Ali nikada nije naučila shvatiti što joj se tako drago. U svemu je vrijeđala Antona Pavlovicha, uključujući i sebičnost. „Ja jesti, spavati, i napisati za zadovoljstvo - pitajte Čehov Liku u rujnu 1893 - ja jesti i spavati, jer sve jesti i spavati, čak niste strana ove slabosti, unatoč svom prozračnom Kao pisma?.. za zabavu, vi ste šarmantni, cvrkutala je samo zato što nije upoznat s iskustvom sve težine i opresivne snagu ovog crva, oslabiti života, kao što su kreda se može činiti s tobom. " O kolerama, koja u ovom trenutku za njega još nije završila, i mnogih drugih stvari, Čehov je, naravno, šutio. Bilo je vrlo nezgodno podsjetiti me na ovo.

Međutim, svi će se ovi događaji razviti kasnije. U međuvremenu, zima 1891/92 godine Čehov života nastavio je, sve u isto Malaya Dmitrovka. Bilo je teško živjeti. Osjećaj nezadovoljstva, "želja za promjenama mjesta" sve se pojačavalo. Teška pojavljivanja iz putovanja na mjesta pokrivena gladi bile su stisnute, očigledno, nije lako iskustva vezana uz Liku. Na sve to, dodane su misli o sve lošijem zdravlju. U želji da „žive među ljudima”, a, s druge strane, sve više i više jasno razumijevanje da bi se očuvala svoj život, mora promijeniti svoje mjesto boravka, Čehov je dovelo do čvrstoj odluci da napusti Moskvu. 16. prosinac oporavio nešto poslije bolesti u studenom, piše AI Smagin „Ako imam ove godine neće preseliti u pokrajini, a ako je kupnja farme iz nekog razloga ne uspije, onda ja poštujem njihovo zdravlje će se natjecati za veliku negativca za mene. čini se da sam Rassokha kao stari ormar, te da ako iduće sezone ću živjeti u Moskvi i upuštati se u papir-maratelnym ekscesa je Giljarovsky čitati lijepu pjesmu, pozdravljajući moj ulazak u gospodarstvu, gdje se ni sjesti ili ustati ili kihanje, ali samo leći i ništa više. iz Moskve moram ".

Smagin u ime Čehova tražili na farmi dugo preferiraju Anton Pavlovič mjesta u Ukrajini. Onda ti pretraga pridružio Zankovetskaya s kojima Čehov sastao se tijekom sljedećeg putovanja u Petrogradu krajem prosinca - početkom siječnja 1892. Sva ta pretraživanja, međutim, pokazala su se neuvjerljivom. Ništa prikladno nije moguće pronaći. Potom su počeli tražiti imanje u srednjoj zoni Rusije. Ta su pretraživanja završila u veljači 1892. „Promijenio sam Hoch-Lande, njezine pjesme i rak - - Čehov je pisao njegov brat Alexander 23. veljače 1892. godine - to je kupio u okrugu Serpukhov, 9 milja od Lopasnya stanica dojam:.. 213 desetinu, uključujući 160 šumi, dva ribnjaka, loš rijeka, nova kuća, voćnjak, veliki klavir, tri konji, krave, prijevoza, droshky, kolica, saonica, staklenici, dva psa, skvoreshni, itd, koji se ne mogu zagrliti vaš um vatru. " U to je vrijeme Aleksandr Pavlovich bio spreman postati urednik časopisa Fireman.

4. ožujka 1892. Čehov je otišao na prebivalište na svom imanju. Započelo je novo razdoblje - Melikovo razdoblje u njegovu životu i radu.